HISTORIA SALONITANA MAIOR

Historia salonitana maior (HSM) nadopuna je i prerada djela Tome Arhiđakona, a najraniji tekst datira se na početak 16. st. Postoji nekoliko latinskih prijepisa toga djela. Glavni su: rukopis u arhivu Congregatio de propagande fide s početka 16. st. i dva Barberinska rukopisa, oba s početka 17. st. (čuvaju se u Biblioteca Apostolica Vaticana fond Barberini). Svi su kasniji rukopisi prijepisi ovih i sveukupno ih je, prema Baradi, šest.

Miho Barada i Stjepan Gunjača bavili su se analizom ovog djela i nazivaju ga Historia salonitanorum pontificum, prema naslovu koji stoji na samom njegovom početku. Nadalje, Gunjača u svom radu "Historia salonitana maior" iznosi mišljenje da je ovo djelo zapravo koncept koji je Toma Arhiđakon koristio za izrađivanje djela Historia salonitana. Barada je smatrao kako su i HS i HSM zapravo prerade nekog starijeg izgubljenog rukopisa, što Nada Klaić odbacuje. Po njoj, nemoguće je izvoditi zaključke iz usporedbe kratkih odlomaka teksta. Neven Budak u svom radu "Historia salonitana and Historia salonitana maior" ukazuje na utjecaj djela na stariju hrvatsku historiografiju jer donosi podatke o prvom kralju Hrvata, slavenskom bogoslužju u 10. st. i Grguru Ninskom. Klaić i Budak smatraju da je Historia salonitana maior kompilacija raznih tekstova šesnaestostoljetnog autora. To je jedno od mišljenja u hrvatskoj historiografiji, a u novije se vrijeme nije puno povjesničara bavilo ovim izvorom.