Komentar

O knezu Trpimiru, kao i o vremenu njegove vladavine, saznajemo na temelju mnogobrojnih zapisa u raznim izvorima. Većina povjesničara smatra da je na vlast došao oko 845. Lujo Margetić i Mirjana Matijević Sokol ne dijele isto mišljenje jer su na temelju analiza zaključili da je njegova vladavina započela ranije. Ova darovnica jedan je od najdragocjenijih pisanih izvora za hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku. Trpimir je u Rižinicama nedaleko od Klisa dao sagraditi benediktinski samostan koji je vjerojatno bio prvi u Hrvatskoj. On je splitskoj Crkvi potvrdio imanja koja je dobila od kneza Mislava. Uz to, darovao joj je svake godine desetinu uroda sa svojega kliškog posjeda kao zahvalu za određenu količinu srebra koju mu je pribavio splitski nadbiskup Ρetar za crkveno posuđe. Taj zapis sastavio je Trpimirov kapelan Martin. Darovnica je izdana u Bijaćima nedaleko od Trogira.

Trpimirovu darovnicu većina istraživača datira 4. ožujka 852. Budući da isprava nije sačuvana u originalu, pojedini povjesničari posumnjali su u njezinu autentičnost. Povjesničari se u stavovima o ovoj darovnici i njezinu sadržaju razilaze, zbog čega danas postoje brojne rasprave o raznim elementima ove isprave.Tijekom prepisivanja nesumnjivo je dolazilo do pogrješaka nastalih krivim čitanjem predložaka pisanih nekim drugim pismom od onog aktualnoga, kao i do izbacivanja ili dodavanja nekih dijelova, ovisno o situaciji i vremenu. Prvi prijepis darovnice na temelju trećeg prijepisa izdao je Ivan Lučić u svom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex iz 1666. Nakon njega, tekst darovnice objavio je Daniele Farlati 1765. u trećem svesku monumentalnog djela Illyricum Sacrum. Kukuljević Sakcinski objavio je tekst ove darovnice 1861. u djelu Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae.

Daniele Farlati i Ivan Kukuljević Sakcinski smatraju da se indikcija XV odnosi na 837. godinu, dok Ivan Lučić datira ispravu u 838. Nakon toga Franjo Rački je 1877. u knjizi Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia objavio prijepis darovnice uz nekoliko preinaka.

Ferdo Šišić objavio je 1914. u knjizi Priručnik izvora hrvatske historije prijepis darovnice uz duži komentar. On navodi da je ova isprava najstarije diplomatičko svjedočanstvo hrvatske povijesti, a ujedno i najstariji pisani spomenik u kojem je zabilježeno hrvatsko ime (dux Chroatorum). Na isti način pisao je u svojoj knjizi Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Prema njegovu mišljenju Trpimirova darovnica treba se datirati poslije 840. godine. Koloman Rac i Stjepan Skrulj objavili su zajedno 1909. priručnik s izvorima pod nazivom Documenta historiam croaticam spectantia, a među izvorima našao se i tekst Trpimirove darovnice.

Prvu paleografsko-diplomatičku analizu darovnice s rekonstrukcijom izvornog teksta i prijevodom na hrvatski jezik napravio je 1938. Miho Barada. On navodi da je svojim radom želio dokazati autentičnost isprave. U radu iznosi mnoge komentare kojima oprimjeruje izmjene do kojih je došlo prilikom prepisivanja. Svojom analizom došao je i do zaključka kako je original isprave bio pisan rimskom kurzivnom minuskulom te ističe da snagu ovoj ispravi daje pisarov potpis.

Držislav Švob tvrdi da je tekst ove isprave sastavljen vrlo lukavo zbog čega sumnja iz u njezinu autentičnost. Ističe da je ona najvjerojatnije nastala iz potreba splitske crkve. O problemu autentičnosti pisala je i Nada Klaić. Ona je, optuživši Baradu za neobjektivni pristup diplomatičkoj analizi, objavila rezultate svoje povijesne i diplomatičke analize darovnice, osporivši joj svaku autentičnost. Kao najvažniji argument protiv autentičnosti navela je diplomatički oblik isprave. Naime, zaključila je da je ova isprava privatna, a ne javna vladarska. Duško Kečkemet objavio je 1978. prijepis darovnice zajedno s fotografijama i prijevodima koje je preuzeo od Barade.

Lujo Margetić bavio se datacijom isprave nakon što je primijetio da Rački iznosi dataciju samo na temelju indikcije koja najviše odgovara toj godini, ne uzimajući uopće u obzir vrijeme djelovanja vladara koji se u dataciji spominje. Margetić je na temelju svoje analize dao novu dataciju: 4. ožujka 840.

Nešto kasnije, proučavajući Margetićeva tumačenja i dodajući vlastite argumente, rješenju pitanja nastanka Trpimirove darovnice doprinijela je i Mirjana Matijević Sokol koja darovnicu datira u 841. godinu. Naime, Matijević Sokol je uzela u obzir i naslov koji pisar daje Lotaru (rex Francorum). Smatrajući da je time pisar želio naglasiti Lotarovo vrhovništvo u cijelom Franačkom Carstvu koje je i postignuto nakon smrti njegova oca 20. lipnja 840., ona odbacuje Margetićevo datiranje 4. ožujka 840. Slijedom navedenih zaključaka najbliži opisanoj situaciji, prema Matijević Sokol, bio bi 4. ožujak 841. kao konačni i najnoviji datum nastanka isprave. Milan Ivanišević objavio je u svojoj knjizi Starohrvatski Solin podatke o Trpimirovoj darovnici, kao i preslike prijepisa, popis važnijih izdanja te transkribirane prijepise.

Olja Perić napravila je jezičnu analizu Trpimirove darovnice i zaključila da isprava svojim sadržajem i oblikom izaziva nedoumice. Ona ističe da postoje barem dva sloja darovnice. Važno je istaknuti da se mlađi raspoznaje u peticiji i eshatokolu. Peticija je i sadržajno najsumnjiviji dio teksta. Podaci o jurisdikciji splitske crkve do obala Dunava i oni o darivanju crkve sv. Jurja Putaljskog mogu se smatrati kasnijim dodacima. Završni dio također se čini nepouzdanim zbog njegove nejedinstvenosti. Na kraju analize, Olja Perić navodi da je tekst Trpimirove darovnice poprilično stilski i gramatički neujednačen. Za razliku od peticije i eshatokola, ostatak teksta napisan je ujednačeno i pokazuje dobro sastavljačevo poznavanje latinskog jezika.

O darovnici je pisao i Ivo Goldstein u svojoj knjizi Hrvatski rani srednji vijek. On ističe da Trpimir 852. daruje crkvi određene posjede nedaleko od Splita i te da na temelju tog događaja nastaje najstarije sačuvano svjedočanstvo na tlu srednjovjekovne Hrvatske. Istaknuo je sintagmu regnum Chroatorum kao dokaz da se u to vrijeme potvrđuje hrvatski državni identitet. S obzirom na to da su prijepisi darovnice noviji, Radoslav Katičić smatra da nisu u svemu pouzdani. On također spominje pojavu vladarskog naslova dux Chroatorum i naziv vlasti regnum Chroatorum. Neven Budak navodi da su najnovije jezične i sadržajne analize Trpimirove darovnice pokazale da je srž isprave vjerodostojna, no da je s vremenom ponešto dodano, pogotovo ono što se odnosi na područje jurisdikcije splitske Crkve. Ivan Basić proučavao je Baradino djelo i zamjerio Baradi na prepravljanju teksta na određenim dijelovima što po njegovu mišljenju mijenja izvorni koncept. Također, Basić naglašava da je značajan Katićev rad koji je nastao na temelju najrelevantnijeg prijepisa iz 17. st.

Mnoga pitanja o Trpimirovoj darovnici još uvijek među istraživačima izazivaju nedoumice. Neovisno o teškoćama koje se nameću prilikom rada na ovoj ispravi, dosadašnja istraživanja potvrdila su da ona unatoč formalnim sadržajnim nepreciznostima i nejasnoćama ima pravnu, jezičnu, diplomatičku i povijesnu vrijednost.

KOMENTAR NAPISALA:

Marta Pokos