Komentar

Crkveni sabor održan je u Splitu 925. Njegovi zaključci sačuvani su u cijelosti te su vrlo dragocjeni jer pomoću njih možemo rekonstruirati kakvo je bilo stanje crkvene organizacije na području Splitske metropolije. Također, iz zaključaka je moguće iščitati probleme tog područja u 10. st.: pojavu slavenskog bogoslužja, širenje glagoljice, ali i jačanje bizantskog utjecaja na području Dalmacije što je bilo protivno interesima papinstva. Najveći problem bilo je nepostojanje jedinstvene crkvene organizacije, pa je trebalo izabrati metropolita i urediti granice. Zaključci nisu sačuvani u originalu, već u prijepisu iz 16. st., u djelu Historia Salonitana Maior.

Zaključci crkvenog sabora u Splitu doneseni su u 15 točaka, a značajni su među ostalim jer zapisnik rasprave sa sabora nije sačuvan pa su zaključci, uz papinska pisma, jedino svjedočanstvo o tom događaju. Oni donose informacije o temama kojima se sabor bavio, a koje ukazuju na probleme tadašnjeg društva. Neke od tema koje su bile raspravljane na saboru, a zatim donesene u obliku zaključaka su: pitanje granica među biskupijama, reguliranje unutarcrkvenih disciplinskih odnosa, administrativna pitanja te pojava slavenskog bogoslužja. Najvažniji zaključak vjerojatno je onaj koji govori o uspostavi Splitske metropolije kao nasljednice salonitanske Crkve s jurisdikcijom nad čitavom Dalmacijom i prostorom Hrvatske kneževine.

U historiografiji se većinom govori o uzrocima koji su doveli do potrebe da se sazove sabor, dok se na zaključke sabora povjesničari osvrću navodeći samo glavne zaključke. Ferdo Šišić u knjizi Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara donosi informaciju kako su zaključci sabora sačuvani u dva vatikanska, doduše nepotpuna, rukopisa Tome Arhiđakona. Iz drugog zaključka koji govori kako se biskupi ne smiju postavljati u manjim mjestima da biskupska funkcija ne bi izgubila na značaju, Šišić zaključuje da je tim činom ukinuta Ninska biskupija. Iz jedanaestog zaključka, kojim je određeno da je biskup Hrvata podložan metropolitanskoj crkvi, Šišić izvodi da se od tog trenutka hrvatski biskup podređuje splitskom nadbiskupu, a ne papi, kao do tada. Nada Klaić u svom se djelu Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku također većinom bavi razlozima koji su doveli do sazivanja sabora, no ističe i neke općenite tvrdnje koje je izvela iz zaključaka sabora. Tako Klaić tvrdi kako kako je iz zaključaka sabora jasno vidljivo da je odlučeno osnivanje metropolije u Splitu. Nadalje, smatra kako su sačuvani zaključci od velike važnosti jer je to prvi izvor koji potvrđuje jurisdikciju dalmatinskih crkava na hrvatskom teritoriju. Klaić takav zaključak donosi jer ne prihvaća autentičnost Trpimirove darovnice. U djelu Ive Goldsteina "Hrvatski rani srednji vijek" napravljen je pregled stajališta ranije historiografije o problematici splitskog sabora. Goldstein, nadovezavši se na ranije iznesene teze Nade Klaić, osporava oba stajališta ranije historiografije koja je iznosila stav da je središnja tema splitskog sabora bilo pitanje na kojem će se jeziku odvijati bogoslužje. Jedno stajalište bilo je da je ninski biskup Grgur bio borac za narodni jezik, a drugo da se Grgur borio za latinsko bogoslužje. Goldstein tvrdi da iz zaključaka nije moguće saznati je li uopće bilo spora oko pitanja bogoslužja na samom saboru. Prije Goldsteina se i Lovre Katić odmaknuo od stajališta ranije historiografije da se ninski biskup borio za narodni jezik, a dalmatinski biskupi za latinski jezik u bogoslužju. Ludwig Steindorff zaključuje da je saborom određeno utemeljenje crkvene pokrajine koja će biti podređena Rimu. Također, razlog zašto je Split dobio pravo osnivanja metropolije i nadbiskupije Steindorff vidi u načelu tradicije koje Nin nije imao. Neven Budak smatra da je da je, sazivanjem sabora u Splitu, splitski od početka imao prednost pri dobivanju metropolitanske časti. O pitanju slavenskog bogoslužja, Budak slijedi mišljenje Mihe Barade i smatra da su na saboru upozoreni biskupi Dubrovnika, Kotora i Stona neka se pridržavaju ispravnog nauka kršćanske vjere, a da se to odnosi na papin navod o Metodovoj doktrini koja se širi po dalmatinskim biskupijama, pri čemu papa zapravo misli na slavensku liturgiju. Najnovije stajalište o splitskom saboru iznosi Trpimir Vedriš koji zaključke splitskog sabora vidi kao pokazatelj rastućeg utjecaja pape te ih smatra kao značajan pokazatelj kako je bila ustrojena crkvena organizacija na području Salonitansko-splitske metropolije. Prema Vedrišu, najvažnija odluka sabora je uspostava Splitske metropolije koja će imati jurisdikciju nad područjem Dalmacije i Hrvatske kneževine. Osim tih zaključaka, Vedriš iznosi teoriju da je odluka kojom je uskraćeno ređenje svima koji ne znaju latinski jezik bila izravno usmjerena protiv slavenskog klera. Također, smatra da je iz zaključaka jasno vidljivo kako je u Hrvatskoj bilo razvijeno slavensko bogoslužje u 10. st. Pitanjem zaključaka splitskog sabora bavili su se i Vadim Prozorov, koji je iznio argumente u prilog njihovoj autentičnosti, te Stjepan Gunjača.

KOMENTAR NAPISALA:

Ivona Vargek