Komentar

31. glava De administrando imperio naslovljena je O Hrvatima i zemlji koju sada nastavaju, a značajna je zbog toga što donosi podatke o podrijetlu i doseljenju Hrvata na područje Dalmacije u vrijeme cara Heraklija, njihovom pokrštavanju, društvenom uređenju i vojnoj snazi. S obzirom da je De administrando imperio polazišna točka za istraživanje povijesti Hrvata u ranome srednjem vijeku, teme iz spomenute 31. glave predmet su brojnih interpretacija i rasprava već dugi niz godina, a u posljednje vrijeme i nekih novih tumačenja.

Što se tiče predaje o doseljenju Hrvata u Dalmaciju, 31. glava najčešće se u starijoj historiografiji tumači u kontekstu događaja opisanih u 29. i 30. glavi i pokušaja datacije doseljenja Hrvata. Tako Lujo Margetić i Ljudmil Hauptmann odbacuju predaju o doseljenju Hrvata iz 31. glave, odnosno da su se Hrvati doselili po naređenju cara Heraklija, nakon što su protjerali Avare iz Dalmacije. Također, Margetić se slaže s tvrdnjom Boge Graufenaurea da je namjera cara Konstantina Porfirogeneta bila da u 29. glavi opiše Bizantsku Dalmaciju, a u 31. glavi Hrvatsku te da Hrvati sigurno nisu bili kršteni po nalogu i u vrijeme cara Heraklija. Na tragu odbacivanja događaja iz 31. glave, odnosno odbacivanja mogućnosti da su Hrvati bili podložni bizantskim carevima, bila je Nada Klaić. Ona je u članku "Najnoviji radovi o 29., 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina VII. Porfirogeneta istaknula kako je 30. glava De administrando imperio djelo anonimnog pisca, a ne samoga cara Konstantina Porfirogeneta, te da je anonimov najveći doprinos u tome što je ispravio careve netočne tvrdnje o podložnosti Hrvata, kao i netočne careve podatke o Bijeloj Hrvatskoj i avarsko-hrvatskim sukobima. S druge strane, Ferdo Šišić u svojoj sintezi Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara ističe mišljenje kako nema sumnje da podaci iz 31. glave, o ulozi cara u najranijoj povijesti Hrvata te miroljubivoj politici Hrvata, reproduciraju hrvatsku tradiciju. Unatoč nekim razlikama u mišljenju, ono sa čime se starija historiografija načelno slaže jest da je 31. glava DAI-a napisana tendenciozno, odnosno da je car Konstantin preuveličao ulogu Bizanta u najranijoj povijesti Hrvata. Interpretacije i rasprave o doseljenju Hrvata prisutne su i u novijoj historografiji u kojoj treba izdvojiti imena Nevena Budaka, Ive Goldsteina, Luje Margetića i tako dalje, a sam dolazak Hrvata datira se krajem 8. st.

Pažnju povjesničara zaokupljalo je i pitanje tko su bili Trpimir i Krasimir (Krešimir) iz Konstantinove 31. glave. Vjekoslav Klaić uveo je podjelu na dva Krešimira, jednog koji bi bio sin kneza Trpimira iz sredine 9., a drugoga, koji je bio Miroslavljev otac i Tomislavov nasljednik. Šišić i Rački bili su skloni smjestiti vladavinu Trpimira i Krasimira nakon Tomislava. Najrecentniju kronologiju vladavine Trpimira i Krasimira dao je Predrag Komatina, koji je zaključio kako se u 31. glavi zapravo radi o poznatome knezu Trpimiru iz sredine 9. st., a da je Krasimir njegov sin te brat Sedeslava i Mutimira. Uz to, navodi i kako se vladavina Krasimira i Miroslava treba datirati u prva dva desetljeća 10. st., kronološki prije vladavine Mutimira i Tomislava. S navedenom interpretacijom složio se i Milenko Lončar u svom članku "Vremenski nesklad između odlomaka 31. poglavlja De administrando imperio".

Pažnju starije historiografije privuklo je i pitanje snage i brojnosti hrvatske vojske, a povjesničari, poput već spomenutih Franje Račkog, Vjekoslava Klaića, Ferde Šišića i Ljudmila Hauptmanna te Gavre Manojlovića, Josipa Lučića i Vladimira Košćaka uglavnom su svoje interpretacije temeljili na nekritičkom pristupu podacima o brojnosti hrvatske vojske koje iznosi Konstantin Porfirogenet, smatrajući ih točnim te ih datirajući u vrijeme Krešimira ili Tomislava, odnosno početkom 10. st. Put kritičkoj analizi podataka iz 31. glave, utrla je Nada Klaić koja je podatke koje Konstantin navodi procijenila pogrešnim i preuveličanim te iznijela mišljenje kako bi tako velik broj vojnika koje Konstantin navodi sugerirao pučanstvo od dva milijuna stanovnika, što Hrvatska u to vrijeme zasigurno nije mogla imati. Od novije hrvatske historiografije, koja je kritički počela procjenjivati podatke o brojnosti hrvatske vojske, veliki doprinos dao je Trpimir Vedriš u svojem članku "Povodom novoga tumačenja vijesti Konstantina VII. Porfirogeneta o snazi hrvatske vojske". Vedriš daje pregled starije i novije hrvatske historiografije o veličini i snazi hrvatske vojske opisane u 31. glavi De administrando imperio te se osvrće i na Živkovićevu interpretaciju o brojnosti pješaka u hrvatskoj vojsci. U konačnici, zaključuje kako bi u broju pješaka u hrvatskoj vojsci trebalo vidjeti refleksiju ranosrednjovjekovnog oblika insurrectio generalis. Ivo Goldstein ističe kako je pitanje broja hrvatskih vojnika u vrijeme Tomislava u starijoj historiografiji dio "mita o kralju Tomislavu" te navodi kako se broj vojnika koje Konstantin navodi trebao "svesti na pravu mjeru", što je po njegovim izračunima značilo da je realna hrvatska vojna snaga u to vrijeme iznosila oko 16 000 ratnika. Uz Ivu Goldsteina, valja uzeti u obzir i kritiku Ante Nazorakoji je do sada iznio najnižu pretpostavku o broju hrvatskih vojnika u 10. st. Također, Tibor Živković iznio je mišljenje kako kratica ᾷᾳ označava alagije, čime je ponudio novo tumačenje Konstantinova prikaza hrvatske vojske.

Napokon, od važnijih predstavnika novije hrvatske historiografijekoji su se bavili analizom 31. glave De administrando imperio, valja istaknuti Danijela Džina koji, u svom članku "Pričam ti priču: ideološko-narativni diskursi o dolasku Hrvata u De administrando imperio", iznosi tezu kako je Konstantinovo pripovijedanje o dolasku Hrvata pseudopovijesna narativna konstrukcija, temeljena na povijesnoj tradiciji, kojom je oralna historija određenih skupina manipulirala u skladu sa svojim interesima.

KOMENTAR NAPISALA:

Tea Miroslavić