Komentar

Zvonimirova je zavjernica dokument koji je nastao 9. listopada 1075., a kojim se Zvonimir obavezuje na vjernost papi Grguru VII. Pisana je na latinskome jeziku. Tekst zavjernice ostao nam je sačuvan u prijepisu, ali u njezinu vjerodostojnost ne bi trebalo sumnjati. Tekst je još krajem 11. st. prepisao kardinal Deusdei, a zavjernica je 1192. uvrštena u Liber censuum koji nam donosi izvješća o prihodima te popisu zemljišta i nekretnina u papinskome vlasništvu. Čuva se u Vatikanskoj biblioteci, a ondje se nalazi i danas.

Zvonimirova je zavjernica nastala u vrijeme pontifikata pape Grgura VII. koji je provodio reformu papinstva i Rimokatoličke Crkve te širio i jačao svoj politički utjecaj. Papa se povezivao s mnogim svjetovnim vladarima, između ostalih i sa Zvonimirom. Papa je poslao svoga izaslanika Gebizona koji je Zvonimiru predao papinsku zastavu te mač, žezlo i krunu kao znakove kraljevske časti. Papinska je zastava služila kao znak seniorsko-vazalnog odnosa pape Grgura VII. i Zvonimira. Zvonimira je, u nazočnosti hrvatskoga plemstva i svećenstva, okrunio papinski poslanik Gebizon. Potom se kralj obavezao na vjernost papi, a njegova nam je krunidbena obveza ostala sačuvana u tekstu dokumenta Zvonimirove zavjernice. Ona je izvor od iznimne vrijednosti za hrvatsku povijest i vrijeme vladavine kralja Zvonimira. Prema Goldsteinu, čin krunidbe i obećanje vjernosti klasični su primjer stupanja u senirosko-vazalni odnos. Papa kao senior nije zahtijevao seniorska prava u svjetovnome smislu feudalnih odnosa pa od Zvonimira ne traži vojnu obvezu niti pravo sudskih ovlasti na njegovu teritoriju. Grgur također pomaže Zvonimiru tako što sprječava napad istarskoga kneza Vecelina.

Oko datacije je u historiografiji bilo prijepora. Prvotno su Ferdo Šišić, Tadija Smičiklas, Dominik Mandić tvrdili da je zavjernica uistinu nastala 9. listopada 1076., no recentnija interpretacija Jakova Stipišića utvrdila je da se zapravo radi o 9. listopadu 1075. Svoje tvrdnje argumentirao je tako što, po ondašnjemu računanju vremena, četrnaesta indikcija počinje 1. rujna te je, upozorivši na tu razliku, utvrdio da se zapravo radi o 1075.

Tekst Zvonimirove zavjernice u hrvatsku historiografiju uvodi Franjo Rački koji donosi prvi prijepis latinskoga izvornika. Zavjernica je prvi put prevedena na hrvatski jezik u djelu Izvori za hrvatsku povijest Nade Klaić. Prijevod je rađen na temelju prijepisa teksta koji donosi Rački, no njegov je prijepis imao grešaka. Novi revidirani prijepis nalazimo u Diplomatičkom zborniku koji ne sadrži greške dotadašnjega prijepisa. Na temelju toga prijepisa nastao je i novi prijevod Mirjane Matijević Sokol koji se danas u historiografiji koristi kao najbolji.

KOMENTAR NAPISAO:

Mislav Barišić