Komentar

Bašćanska je ploča epigrafski izvor i spomenik isklesan na kamenu - bijelome vapnencu. Razmjerno je velikih dimenzija, visine je 99, 5 cm, širine 199 cm i debljine od 7, 5 do 9 cm. Najzastupljenija je teza u znanosti da je ploča izvorno bila lijevi plutej oltarne pregrade u crkvi svete Lucije u Jurandvoru na otoku Krku, a kasnije je premještena na pod gdje je imala svrhu nadgrobne ploče. Na Bašćansku ploču 1851. prvi upozorava Petar Dorčić, svećenik tamošnje crkve. Ubrzo je prepoznata kao izuzetno značajan spomenik filološke, jezične i povijesne baštine. Da bi se sačuvala od propadanja, Bašćanska je ploča 1934. premještena u Jugoslavensku, odnosno današnju Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti gdje se nalazi i danas. Spomenik je oštećen - napukao je na tri mjesta i nedostaje mu dio na gornjemu desnom uglu.

Sadržajnom i paleografskom analizom Branko Fučić dolazi do zaključka da je ploča morala nastati oko 1100. iako su se prvotno pojavile interpretacije da je iz mlađega razdoblja. U tekstu opat Držiha izvještava o donaciji tada već pokojnog kralja Zvonimira, što znači da ploča nije mogla nastati prije 1089. koju uzimamo kao godinu Zvonimirove smrti. Također, iz sadržaja teksta zaključujemo da je ploča klesana u vrijeme uprave drugog opata - Dobrovita koji je došao poslije opata Držihe, a upravljao je crkvom u vrijeme kneza Kosmata, vladara Krajine, koji je ovim prostorom mogao vladati samo prije mletačke dominacije i uprave kneževa Krčkih, odnosno prije 1116. Josip Hamm predlagao je drugačiju dataciju ploče. Tvrdio je da je ploča najstariji glagoljski spomenik i da ju počinje klesati sam Držiha 1077., a dovršava Dobrovit s posljednjim zapisom o Mikuli koji se prema Hammu datira u razdoblje na prijelazu stoljeća. Hammova je datacija, prema Nadi Klaić, kontradiktorna sa samim sadržajem ploče zato što prema njemu ploča nije nastala za vrijeme Zvonimirova života.

Tekst je Bašćanske ploče pisan u 13 redaka i sadrži gotovo 100 riječi. Započinje invokacijom, a zatim nalazimo natpis opata Držihe u prvome licu. Držiha piše da je kralj Zvonimir "u svoje dane" crkvi sv. Lucije darovao zemlju. Zatim u tekstu nalazimo zaštitni dio u vidu kletve upućene svakomu tko bi taj dar zanijekao, a Držiha dodaje obavezu redovnika da mole za svoga darivatelja, odnosno kralja Zvonimira. Nakon toga dolazi zapis opata Dobrovita koji govori o gradnji samostana u vrijeme kneza Kosmata te je pomoću njega izvedena spomenuta datacija nastanka ploče u razdoblje oko 1100.

Pismo kojim je pisana Bašćanska ploča prijelazni je oblik iz oble glagoljice u uglatu te sadrži neke elemente i slova latiničnog i ćiriličnog pisma. Jezik natpisa sadrži elemente hrvatskoga oblika staroslavenskoga jezika i neke od osobina hrvatskoga narodnog jezika onoga vremena koji je bio čakavskoga narječja.

Nakon što je Petar Dorčić upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog na Bašćansku ploču, ona ulazi u historiografiju i o njoj nastaju historijska, filološka, arheološka i druga znanstvena istraživanja. Kukuljević radi prvi crtež ploče, a nakon nekoliko godina Črnčić objavljuje njezino prvo čitanje. Iako je njegova interpretacija natpisa bila nepotpuna i s mnogim greškama, Črnčić time postavlja temelj za nova istraživanja natpisa ploče. Nakon njega sljedeći pokušaj čitanja ploče radi Kukuljević čiji je tekst ploče također nepotpun. Prvo potpuno čitanje natpisa Bašćanske ploče donosi Franjo Rački. Nakon Račkoga svoju interpretaciju donosi Geitler i, naposljetku, svoje konačno viđenje teksta daje i Črnčić. Ta su razna istraživanja pokrenula znanstvenu raspravu i prijepore među znanstvenicima oko toga kako neke dijelove valja čitati. Nakon tih radova s kraja 19. st., na početku 20. st. nastaju čitanja Strohala i Jagića koja pomalo upotpunjuju tekst ploče. Dugo je vremena Jagićeva interpretacija bila najviše upotrebljavana, no ispostavilo se da je to čitanje također u nekim dijelovima krivo i nepotpuno pa Jagića ispravlja Štefanić i daje novu interpretaciju natpisa. U međuvremenu je Bašćanska ploča premještena u JAZU u Zagreb gdje mnogi drugi znanstvenici iznose svoja mišljenja o sadržaju teksta ploče. No, ipak su sva ta čitanja imala svoje netočnosti te je naposljetku i danas najuvaženije i najtočnije čitanje Branka Fučića.

Bašćanska je ploča tekstom najbogatiji spomenik i spada među najstarije glagoljske natpise. Važan je povijesni izvor te su o njoj napisani brojni radovi, ne samo iz područja povijesti, nego i iz drugih grana humanističkih znanosti.

KOMENTAR NAPISAO:

Mislav Barišić