Komentar

Izvor koji nosi naslov "O prvom splitskom nadbiskupu Ivanu" preuzet je iz djela Historia Salonitana koje je izdao Književni krug u Splitu 2003. Izvor se nalazi u jedanaestom poglavlju. Latinski je tekst prevela Olga Perić. Puni naziv djela iz kojega je preuzet izvor glasi Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium, odnosno "Povijest salonitanskih i splitskih nadbiskupa". To je djelo Tome Arhiđakona koje je ostalo sačuvano u nekoliko prijepisa, a pripada žanru gesta episcoporum premda sadrži i niz autobiografskih podataka. U tome je djelu opisao povijest salonitanske i splitske Crkve od rimskoga doba do 1266. Također, u tome dijelu, Toma je donio mnogobrojne vrijedne podatke o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti uopće. Djelo Tome Arhiđakona "Salonitasnka povijest" jedno je od najvažnijih izvora za hrvatsku srednjovjekovnu povijest.

Tominu kroniku, kao i neke od kataloga, objavio je u 18. st. crkveni povjesničar Daniele Farlati u svom višesveščanom pregledu Illyricum sacrum. Poznato je da je Farlati kao građu za svoj Illyricum sacrum prikupio dvadeset rukopisnih kataloga salonitanskih i splitskih nadbiskupa od kojih je objavio samo četiri: Cutheisov katalog, katalog splitskoga nadbiskupa Sforze Ponzonija, katalog iz Collectanea modruškog biskupa Šimuna Kožičića Begne i anonimni Rimski katalog.

Neven Budak u svom članku "Pokrštavanje Hrvata i neki problemi crkvene organizacije" (1996.) tvrdi da je Ivan poslan iz Ravene sa zadaćom da ponovno organizira Salonitansku nadbiskupiju. Po dolasku u Split dao je iz palače izbaciti idole, a zgradu je pretvorio u katedralu i posvetio ju Blaženoj Djevici Mariji. Prema Budaku, Ivanova je djelatnost prije svega bila usmjerena na reorganiziranje crkvene hijerarhije i Crkve uopće. Postojanje Ivana Ravenjanina je već dulje vrijeme upitno. Prvi je do tada osobu Ivana Ravenjanina u pitanje doveo ugledni bolandist Duchesne 1904. On je uočio da je Splitska metropolija zapravo utemeljena tek 925., odnosno 928. On je iznio gledište o Ivanu kao o legendarnoj osobi poistovjećenoj s papom Ivanom X., reorganizatorom Splitske (Salonitanske) metropolije, a koji je prije svog izbora za papu dugo bio nadbiskupom upravo u Ravenni. Frane Bulić i Josip Bervaldi samo su nekoliko godina kasnije, odnosno 1912./13., u svojoj Kronotaksi uz neke ograde odbacili Duchesneovo mišljenje te ustvrdili, na temelju kataloga i Tomina djela, da je Ivan Ravenjanin svakako postojao. Pitanjem postojanja i datacijom Ivana Ravenjanina bavio se i Ljubo Karaman (1940). On je datirao nadbiskupa prema pronađenom sarkofagu, smjestivši njegovo djelovanje na kraj 8. st. U podržavatelje datacije Ivana Ravenjanina u 8 st. može se ubrojiti i Viktor Novak (1923.) koji je Ravenjanina smatrao eksponentom politike Pipina Malog i pape, što je nedovoljno argumentirao. Ivan Basić (2005.) iznosi činjenicu da Toma nije datirao Ivana Ravenjanina jer doista nije znao kada je točno taj nadbiskup živio.

Nada Klaić 1971. dala je vrlo kritičan prikaz čitave problematike Ivana Ravenjanina i osnutka Splitske metropolije. Ona se primarno koncentrirala na kritičku analizu historijskih izvora i tek se usputno zadržavala i na materijalnim ostacima navedenog razdoblja. Budući da u Tominu izvještaju nedostaje kronoloških podataka o Ravenjaninu, godina poslanja i tko ga šalje, Nada Klaić pretpostavlja namjerno Arhiđakonovo prešućivanje historijske istine o postanku Metropolije. Toma je, prema mišljenju Nade Klaić, želio prikazati splitsku crkvu kao jedinu apostolsku na istočnoj obali Jadrana. Ona je svoje argumente temeljila na više činjenica. Tvrdi da je Toma šutio o splitskim saborima 925./928. kada je osnovana Splitska metropolija, dok je sve druge sabore vrlo iscrpno dokumentirao te na činjenici o Tominoj tvrdnji o metropolitanskoj vlasti privilegium dignitatis koju je, prema Nadi Klaić, Ivan navodno primio od pape kao nasljednik nekadašnje tobožnje metropolitanske vlasti Salone.

Dosta je pozornosti problemu Ivana Ravenjanina posvetila i Mirjana Matijević-Sokol u svom recentnom djelu o našem najvrjednijem srednjovjekovnom kroničaru. Ona je dala vrlo opsežnu publikaciju o Arhiđakonu i o prvome splitskom prelatu. Autorica uz to, nakon potanke analize, među ostalim, potvrđuje činjenice o mogućem postojanju dvojice Ivana, jednog iz 8. st, a drugog iz 10. st.

KOMENTAR NAPISAO:

Karlo Ovčar