Komentar

O knezu Mutimiru nema mnogo sačuvanih podataka. Poznato je da dolazi na vlast nakon Branimira vjerojatno nešto prije 892.O njemu najviše govore dva povijesna izvora, njegova darovnica (892.) i natpis na zabatu oltarne pregrade iz Uzdolja kod Knina (895.). U ovom radu naglasak je na njegovoj darovnici.

Mutimirova darovnica izdana je u Bijaćima nedaleko od Trogira. Njome je Mutimir potvrdio darovanje crkve sv. Jurja u Putalju splitskom nadbiskupu Petru. Pojedini povjesničari smatraju da je Mutimir bio Trpimirov sin. Trpimir je ispravom potvrdio darivanje nekoliko desetljeća ranije. Budući da su se zbog posjeda sv. Jurja u Putalju počele parničiti izbila ninska i splitska crkva, Mutimir je novom ispravom presudio u korist splitskog nadbiskupa. Ova isprava nastala je 28. rujna 892. Originalna verzija isprave nije sačuvana već se može promatrati na temelju pet prijepisa.

Najstariji sačuvani prijepis nastao je na pergameni 1568. On se danas nalazi u župnom uredu Kaštel Sućurca. Autor je tadašnji javni notar Danijel Terzagus. Ostali prijepisi nalaze se u Biskupskom arhivu, biskupskom uredu ili u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Važno je istaknuti da se Mutimirova darovnica gotovo u svim prijepisima nalazi neposredno iza Trpimirove. Budući da su se neki dijelovi za vrijeme prepisivanja različitih autora mijenjali, pojedini povjesničari izrazili su sumnju u njezinu autentičnost.

Prijepis Mutimirove darovnice među prvima su objavili Ivan Lučić, Daniele Farlati, Ivan Kukuljević Sakcinski, Koloman Rac i Stjepan Skrulj. Nadalje, Ferdo Šišić objavio je 1914. u knjizi Priručnik izvora hrvatske historije prijepis darovnice uz duži komentar. On u svojoj knjizi Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara navodi da je Mutimir posljednji hrvatski knez, a prvi za kojeg znamo, na temelju isprave, da se nazivao "Božjom milošću knez Hrvata" (divino munere iuvatus Chroatorum dux). Time je Mutimir želio istaknuti da je sasvim nezavisan vladar.

Držislav Švob naglasio je da se tvrdnja o Mutimiru kao o Trpimirovu sinu mora navoditi s oprezom. Razlog tome proizlazi iz činjenice da Mutimir nije Trpimirov izravni nasljednik. Švob je na temelju svojih analiza zaključio da je isprava krivotvorina. U svojem radu često naglašava lukavost krivotvoritelja i osporava autentičnost isprave. Prilikom opisa ove darovnice, naveo je da se na njoj pravi "slikoviti spektakl" te da je ona nastala kao krivotvorina splitske crkve.

Nada Klaić također je sumnjala u autentičnost isprave. Ona smatra da osnovni oblik i završetak, eshatokol, ne odgovaraju tipu vladarske isprave 9. st. Mutimirova i Trpimirova isprava prema njezinu mišljenju imaju oblik privatne isprave. Ističe da se isprava ne može datirati u 9. stoljeće. Milan Ivanišević objavio je u svojoj knjizi Starohrvatski Solin podatke o Mutimirovoj darovnici, kao i preslike prijepisa, popis važnijih izdanja te transkribirane prijepise. Ovu ispravu proučavao je i Neven Budak.

KOMENTAR NAPISALA:

Marta Pokos