MUTIMIROVA DAROVNICA

Stipišić, Jakov. Šamšalović, Miljen. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 1, Listine godina 743-1100. ur. Marko Kostrenčić. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1967., 23-25.

In nomine patris et filii et spiritus sancti. Anno vtique sacrę postquam Christus carnem de virgine sumpsit octogesimo nonagesimo secundo, indictione undecima, sub die quarta Calendarum octobrium. Cum magnae inter Salonitano et Nonenso praesulibus verterentur de quondam facta donatione a Terpimiro, piissimo duce, priores sanctae matris ecclesiae Domnii et Anastasii, beatorum martirum, quedam mancipando ecclesiam sancti Georgii, quę sita est in Petalio, videntur contentiones dicente Petro Spalatensi archiepiscopo: "Hanc quae dicitis ecclesiam donatam a fato duce et priuilegii statuta roboratam in nostre iuris ecclesię sub testimonium notitie mancipatam habemus." Respondens Aldefreda, Nonenses ecclesiae presul, dicebat: "Non ita habetur, sed nostre potius ecclesiae dominio detinetur, quoniam non in ecclesia sanctorum Domnii et Anastasii, ut dicitis, possidenda, sed ipsius presuli fruenda ad tempus tradita est." His ita habentibus conperto placuit mihi Muncimiro, diuino munere iuuatus Croatorum dux, residenter paterno solio, diuino spiramine, communi consilio cum meis cunctis fidelibus et primatis populi omni opposita et pretermissa contentione dictam iam s[ancti Georgii ecclesiam in] sanctorum martyrum Domnii et Anastasii cum omni suo introytu et exitu subiugare priuilegio cum seruis et ancillis campis et vineis, pratis et siluis, cuncta mo[bilia et imm]obilia omnia. Quam ecclesiam teste atque tutore domino uolo, ut nullus deinceps de successoribus meis de potestate Spalatensis ecclesiae subtrahere audeat uel in quolibet deripere, sed iuxta priscam consuetudinem, vt donatam a patre meo recolimus et mox per presentem priuilegium denuo mancipamus, ut omnino subiaceat dictę ecclesiae iuri. Qui vero postmodum auaritiae facibus accensus atquae in superbiae cornibus eleuatus statuta nostra paruipendens nuper factam ecclesiam a dominio sanctorum martirum Domnii atque Anastasii subtrahere voluerit uel quolibet modulo donationem dictam nocere tentauerit, iram omnipotentis celorum arbitri, saluatoris mundi incurrat et sanctorum omnium maledictionis vinculo CCC decem et octo patrum insolubiliter denodetur descendatque super eum et domo sua sibique consentientibus decem, quas in Egipto habitae sunt, plage et lepre Naman Siri, ab eis unquam recedat, deglutiat eos terra sicut Datan et Abiron et in nouissimo maranata litigantibus cum eis sanctorum constantia cum diabolo et eius horribilis angelis et luda Scarioten in igne baratri munerentur, ubi ignis non extinguitur et uermes non moriuntur. Actum est in Biaci ante fores ecclesiae sanctae Martae martirae tempore et diandium nuper, ut fuimus, horum palam testibus consentientibus atque subscribentibus. Deinde, ne aboliatur in posterum, annulo nostro iussimus in calce signari. Signum mei meque sunt Muncimiro authore huius donationis cartulae. Signum manu Budimiro, zuppani palatii. Signum manu Zellirrico, zuppano Cleoniae. Signum manu Petro, zuppano. Signum manu Prisna, maccerarii zuppano. Signum manu Pruade, zuppano cauallario. Signum manu Zelestro, zuppano camerario. Signum manu Zestededo, zuppano pincernario. Signum manu Bolledrago, zuppano carniciario. Signum manu Budimiro, zuppano comitissae. Signum manu Cresamustlo, camerario secundo. Signum manu Stephano filio Budimiri, camerario tertio. Signum manu Zellidrago, macerario comitissae. Signum manu Pribitreco, filius Petri, zuppano. Signum manu Dragazay, filio Semicasin. Signum manu Augina, zuppano armigeri. Signum manu Zitallo, superposito monasterio. Signum manu Sibidrago, zuppano Clesae. Signum manu Pacialio, luncesia. Sequenti autem die, quę est tertio Calendas Octobris, veniens ego sepefatus dux in ciuitate Spalati ante sanctorum dictorum altaria et priuilegii paginulam manu propria inter cętera munuscula, quae manus nostrae inuenire valueram, super sacro sancti Domnii altario obieci et donatione predicta mancipata sancti Domnii abii. Ego Serminus diaconus et capellanus dicti duci, precipiente mihi domino meo Muncimiro, glorioso duce, coram dictis testibus audita scripsci et post tradita feliciter compleui.

Barada, Miho. Dvije naše vladarske isprave. Zagreb: Tisak Nadbiskupske Tiskare, 1938., 60-82.

U ime Oca i sina i Svetoga Duha. Godine poslije nego je Krist doista primio presveto tijelo od Djevice devetstotina devedesetidruge, indikcije jedanaeste, dvadeset i osmoga rujna.

Dok su se vodile oštre prepirke između biskupa Solina i Nina o darovanju koje je nekoć učinio Trpimir, pobožni vladar, predavši kao vlasništvo u posjed svete majke crkve Dujma i Staša, blaženih mučenika, crkvu sv. Jurja, i to onu koja je u Putalju, na riječi Petra, splitskoga nadbiskupa: "Pa za ovu spomenutu crkvu, darovanu od rečenoga vladara i pravovaljanom ispravom zajamčenu, imamo pisano svjedočanstvo da je predana kao vlasništvo u posjed naše crkve."

Odgovarajući Aldefreda, biskup ninske crkve govoraše: "Nije tako, nego radije pripada kao vlasništvo našoj crkvi, jer nije predana crkvi svetoga Dujma i Staša, kako vi kažete, da je ona ima kao vlasnost, nego da je njen biskup privremeno uživa." Doznavši da se to tako zgađa, ja Mucimir, po milosti Božjoj knez Hrvata, sjedeći na očinskom prijestolju, Gospodnjim nadahnućem, jednodušnim pristankom svih mojih vjernih i prvaka puka, sve pretresavši i zaključivši raspravu, odredio sam da već spomenutu crkvu sv. Jurja predam ispravom u vlasništvo crkvi svetih mučenika Dujma i Staša, sa svim prihodom i rashodom, robovima i ropkinjama, poljima i vinogradima, oranicama i šumama, uopće sve pokretno i nepokretno. Koju crkvu, Bog mi je svjedok i zaštitnik, hoću da se nijedan od mojih nasljednika ne samo oteti od vlasti splitske crkve ili bilo u čemu umanjiti ne usudi, nego po starom običaju, kao darovanu od mog oca, povraćamo i upravo sada po ovoj ispravi ponovo predajemo u vlasništvo, da potpuno bude u posjedu rečene crkve. Tko bi pak poslije upaljen zubljama lakomosti i podignut na rogovima oholosti, omalovažavajući našu odluku, htio malo prije spomenutu crkvu oduzeto od vlasništva svetih mučenika Dujma i Staša ili pokušao, bilo na koji način, spomenuto darovanje oštetiti, neka ga snađe srdžba Svemogućega gospodara nebesa, Spasitelja svijeta, te svih svetih, neka je nerazrješljivo svezan vezom prokletstva 318 otaca; k tomu neka padne na njega i njegov dom i na njegove pomagače deset zala, koja su se zbila u Egiptu, a guba Sirca Naamana njih neka nikada ne ostavi; neka ih proguta zemlja kao Datana i Abirona; a na posljednjem sudu, imajući protiv sebe dosljednost svetaca, neka sa vragom i njegovim strašnim anđelima te Judom lškariotskim budu nagrađeni u ognju paklenom, gdje se vatra ne trne i crvi ne umiru.

Učinjeno u Bijaćima pred vratima crkve svete Marte djevice, u vrijeme i dan kako je uprav bilo, pred ovim svjedocima koji pristaju i potpisuju. Zatim, da unaprijed ne prestane važiti, naredismo da se na donjem kraju zapečati našim prstenom. Znak mojom rukom koji gore: Mucimir, izdavač ove darovnice. Znak rukom Budimir, dvorski župan. Znak rukom Željivek, župan Livna. Znak rukom Petar, župan. Znak rukom Priština, župan mačonoša. Znak rukom Prvad, župan konjušnik. Znak rukom Željist, župan komornik. Znak rukom Željidjed, župan peharnik. Znak rukom Boljedrug, župan komornik. Znak rukom Budimir, župan kneginje. Znak rukom Kržemistl, drugi komornik. Znak rukom Stjepan, sin Budimirov, treći komornik. Znak rukom Željidrag, mačonoša kneginje. Znak rukom Pribitjeh, sin Petrov, župan. Znak rukom Dragočaj, sin Samočasna. Znak rukom Tugina, župan štitonoša. Znak rukom Žitalj, predstojnik samostana. Znak rukom Zbidrag, župan Klisa. Znak rukom Pavalj, rizničar.

Sutradan pak, 29 rujna, došavši ja više puta spomenuti vladar u grad Split pred oltare rečenih svetaca, postavih svojom rukom ispravu , uz druge darove do kojih sam mogao doći, na posvećeni oltar sv. Dujma, i tako predavši u vlasnost rečeno darovanje sv. Dujmu, otiđoh. Ja, Firmin, đakon i kapelan rečenoga vladara, na zapovijed gospodina moga Mucimira, slavnoga vladara pred spomenutim svjedocima napisah što sam čuo i poslije predaje sretno završih.

Dukić, Josip. Sveta Marta u Bijaćima. Trogir: Župa Gospe od Anđela, 2012., 62-65.

U ime Oca i sina i Svetoga Duha. Godine doista poslije nego je Krist Oca primio presveto tijelo od Djevice osamstotina dvadeset i druge, indikcije jedanaeste, četvrtih listopadskih kalenda.

Dok su vodene oštre prepirke između solinskoga i ninskoga biskupa o crkvi svetoga Jurja smještenoj na Putalju, nekoć od pobožnoga kneza Trpimira darovanoj prvacima svete majke Crkve blaženih mučenika Dujma i Staša, na riječi Petra,splitskoga nadbiskupa: "Pa za ovu rečenu crkvu, darovanu od spomenutoga kneza i zajamčenu ispravom o povlasticama, imamo po svjedočanstvu zapisa stečena prava naše Crkve."

Odgovarajući Aldefreda, biskup ninske Crkve govoraše: "Nije tako, nego štoviše pripada vlasti naše Crkve, jer nije predana u imanje Crkve svetoga Dujma i Staša, kako vi kažete, nego samom biskupu u privremeno uživanje." Doznavši o svim protivštinama i manjkavostima prepirke, ja, Mutimir, milošću Božjom knez Hrvata, sjedeći na očinskom prijestolju, po Gospodnjem nadahnuću, zajedničkim savjetom svih svojih vjernih i prvaka puka, povlasticom podčinih Crkvi svetih mučenika Dujma i Staša prije rečenu crkvu svetoga Jurja sa svim njezinim prihodom i rashodom, servima i ancilama, poljima i vinogradima, oranicama i šumama, svim pokretnim i nepokretnim. Hoću, Bog mi bio svjedok i zaštitnik, da se nijedan od mojih nasljednika ne usudi tu crkvu oteti ili bilo u čemu umanjiti vlast splitske crkve, nego je po starom običaju, darovanu od mog oca, vraćamo i upravo sada po ovoj povlastici opet svemu dajemo prava rečenoj Crkvi. Tko bi pak poslije zaveden lakomošću i podboden ohološću, omalovažavajući tek učinjenu našu ispravu, htio crkvu oduzeti vlasti svetih mučenika Dujma i Staša ili bilo kojim načinom pokušao spomenuto darovanje oštetiti, neka ga snađe srdžba Svemogućega gospodara nebesa, Spasitelja svijeta, te svih svetih, neka je sapet i nerazrješivim okovom prokletstva tri stotine i osamnaest otaca i neka padne na njega i njegov dom i na njegove pomagače deset egipatskih zala, a guba Naamana Sirca nikada ih ne ostavila, progutala ih zemlja kao Datana i Abirama, i kad im na posljednjem sudu bude suprotstavljena postojanost svetih, neka s đavlom i njegovim strašnim anđelima i Judom lškariotskim budu nagrađeni u ognju paklenom, gdje se vatra ne trne i crvi ne ugibaju.

Učinjeno u Bijaćima pred vratima crkve svete Marte mučenice, u vrijeme i dan kako je uprav bilo, pred ovim svjedocima koji pristaju i potpisuju. Zatim, da ubuduće ne prestane važiti, naredismo da se na donjem kraju zapečati našim prstenom. Znak svojom rukom koji gore: Mutimir, izdavač ove darovnice. Znak rukom Budimir, dvorski župan. Znak rukom Željivek, župan Livna. Znak rukom Petar, župan. Znak rukom Priština, župan mačonoša. Znak rukom Prvad, župan konjušnik. Znak rukom Željist, župan komornik. Znak rukom Željidjed, župan peharnik. Znak rukom Boljedrug, župan komornik. Znak rukom Budimir, župan kneginje. Znak rukom Kržemistl, drugi komornik. Znak rukom Stjepan, sin Budimirov, treći komornik. Znak rukom Željidrag, mačonoša kneginje. Znak rukom Pribitjeh, sin Petrov, župan. Znak rukom Dragočaj, sin Samočasnov. Znak rukom Tugina, župan štitonoša. Znak rukom Žitalj, predstojnik samostana. Znak rukom Zbidrag, župan Klisa. Znak rukom Pavalj, lučonoša.

Sutradan pak, trećih listopadskih kalenda, kad sam ja, više puta spomenuti knez, došao u grad Split pred oltare rečenih svetaca, postavih svojom rukom na posvećeni oltar svetoga Dujma ispravu, uz druge darove do kojih sam mogao doći i, predavši prije rečeno darovanje svetom Dujmu, otiđoh. Ja, Firmin, đakon i kapelan rečenoga kneza, na zapovijed svoga gospodara slavnoga kneza Mutimira, pred spomenutim svjedocima napisah što sam čuo i poslije predaje sretno završih.