O prvome splitskome nadbiskupu Ivanu

Toma Arhiđakon. Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika. Predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić. Povijesni komentar Mirjana Matijević Sokol. Studija Toma Arhiđakon i njegovo djelo Radoslav Katičić. Split: Književni krug, 2003., str. 48-49.

De Iohanne primo archiepiscopo Spalatino

Interea summus pontifex misit quendam legatum Iohannem nomine, patria Rauenatem, qui partes Dalmatie et Chroatie peragrando, salutaribus monitis christicolas informaret. In ecclesia autem Salonitana a tempore subuersionis presul non fuerat ordinatus. Venerabilis ergo Iohannes cepit clerum et populum exortari, ut archiepiscopatum ciuitatis antique intra se instaurare deberent. Quod illis ualde gratum extitit et acceptum. Tunc coadunato clero, ut moris erat, electio in persona predicti Iohannis concorditer ab omnibus celebrata est. Qui per dominum papam consecratione suscepta tamquam bonus pastor ad proprias oues accessit non animo cumulandi pecunias, cum ecclesia tunc esset pauperrima, sed caritatis studio de animarum salute lucrum spirituale querere satagebat. Ipsi concessum est a sede apostolica, ut totius dignitatis priuilegium, quod Salona antiquitus habuit, optineret ecclesia Spalatensium.

Tunc cepit ecclesiam clerumque componere, instare doctrine, predicationi uacare curamque pastoralis officii multum sollicite exercere. Etenim per Dalmatie et Sclauonie regiones circuendo restaurabat ecclesias, ordinabat episcopos, parochias disponebat et paulatim rudes populos ad informationem catholicam attrahebat.

Tunc prenominatus Seuerus domicilium suum, quod in Spalato sortitus fuerat, quando de insulis redierunt, donauit ecclesie cum turri angulari et palatio episcopium ibi fieri statuens ibique uenerabilis presul Iohannes primitus habitare cepit. Videns ergo populum in diuini cultus amore succrescere statim aggredi cepit opus laudabile et templum Iouis, quod in ipso augustali edificio excelsioribus fuerat structuris erectum, ab ydolorum mundauit figmentis ianuas in eo serasque constituens. Tunc solempnitate dedicationis indicta magnus undique populus coadunatus est. Fecit ergo ex phano illo ecclesiam consecrans eam in magna deuotione et tripudio omnium, qui conuenerant, ad honorem Dei et gloriose Virginis Marie. Clerum autem ibi statuit, qui diuini cultus obsequia diebus singulis exerceret.

Toma Arhiđakon. Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika. Predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić. Povijesni komentar Mirjana Matijević Sokol. Studija Toma Arhiđakon i njegovo djelo Radoslav Katičić. Split: Književni krug, 2003., str. 48-49.

O prvome splitskome nadbiskupu Ivanu

Vrhovni je svećenik u međuvremenu poslao nekog izaslanika po imenu Ivana Ravenjanina da prođe krajevima Dalmacije i Hrvatske i uputi kršćane u spasonosne riječi Božje. U salonitanskoj crkvi od vremena pada nije bio određen biskup. Velečasni Ivan stade poticati kler i pučanstvo da u svojoj sredini obnove nadbiskupiju drevnoga grada, što su sa zadovoljstvom prihvatili. Tada se prema običaju sastao kler i svi su se suglasili da se izabere spomenuti Ivan. Kad je primio posvećenje od gospodina pape, kao dobar je pastir došao k svojim ovcama ne želeći zgrtati novac, jer je crkva tada bila veoma siromašna, već se trudio tražiti duhovni dobitak u brizi za spas duša. Apostolska mu je stolica odobrila da splitska crkva dobije povlastice koje je Salona od davnine imala.

Tada je on počeo sređivati crkvu i kler, baviti se naučavanjem, posvećivati se propovijedanju i veoma zdušno i brižno vršiti pastirsku službu. Obnavljao je crkve kružeći po krajevima Dalmacije i Sklavonije, zaređivao biskupe, raspoređivao parohije i pomalo privlačio sirove i neuke narode ka katoličkom nauku.

Tada je spomenuti Sever svoje prebivalište, koje je u Splitu bio odabrao kad su se vratili s otoka, darovao crkvi s ugaonom kulom i palačom, odredivši da tamo bude biskupija. Tu je veleštovani biskup Ivan najprije stanovao. Kad je vidio da u narodu raste ljubav k služenju Bogu, započne hvalevrijedan posao. Jupiterov hram, koji je bio podignut u samom carskom zdanju na povišenim zidovima, očistio je od likova poganskih bogova i postavio vrata i zasune. Tada se na objavljenu svečanost posvećenja odasvud skupio mnogobrojan narod. Stvorio je on, dakle, od onoga hrama crkvu, posvetivši je u slavu Božju i slavne Djevice Marije uz veliku pobožnost i radost svih koji su bili došli. Odredio je da tamo bude kler koji će svakoga dana smjerno obavljati bogoslužje.