PISMA PAPE IVANA X.

Jakov Stipišić, Miljen Šamšalović, ur. Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Sv.1, ur. serije Marko Kostrenčić. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967., 28-30; 33-35.

EPISTOLA QUAM MISIT DOMINUS JOANNES PAPA PER JOANNEM EPISCOPUM ANCHONITANE ECCLESIE ET PER LEONEM EPISCOPUM PALESTRINE ECCLESIE AD JOANNEM ARCHIEPISCOPUM SALONITANE ECCLESIE.

Joannesepiscopus, seruus seruorum dei, reuerendissimo et sanctissimo confratri nostro Joanni, sancte Salonitane ecclesie archiepiscopo, omnibusque suffraganeis. Cum religio uestre dilectionis per tot annorum curricula et mensium spatia sanctam Romanam et apostolicam atque vniuersalem ecclesiam,in cuius cathedra deo auctore nos presidemus, uisitare neglexit, omnino miramur; cum per caritatis augumentum omnis religio ad soliditatem fidei et ad lapidem pertinetsicut scriptum est: »Tu es Petrus et super hanc petram edificabo ecclesiam meam«; meam videlicet, quid aliud dicere, nisi absque reprehensione et in fidei robore solidatam, non habentem maculam aut rugam, a qua omnes ecclesieaugumentum intelligentie atque saporem bone doctrine suscipere debent? Et quia fama reuelante cognouimus per confinia uestra parochie aliam doctrinam pululare, que in sacris uoluminibus non reperitur, uobis tacentibus et consentientibus, ualde doluimus, iuxta illud apostoli: »Si quis aliud docuerit preter id, quod in sacris canonibus atque uoluminibus reperitur, etiam si angelus de celo fuerit, anathema sit«. Sed absit hoc a fidelibus, qui Christum colunt et aliam uitam per operationem se credunt posse habere, ut doctrinam euangelii atque canonum volumina apostolicaque etiam precepta pretermittentes ad Methodii doctrinam confugiant, quem in nullo uolumine inter sacros auctores comperimus. Vnde hortamur uos dilectus (!),ut cum nostris episcopis Joanne silicet sancte Anchonitane et Leone sancte Pelestrine ecclesiarum dei iuncti cunctaque per Sclauiniamterram audacter corrigere satagatis ea uidelicet ratione, ut nullo modo ab illorum supradictorum episcoporum doctrina in aliquo deuiare presumatis, ita ut secundum mores sancte Romane ecclesie (in)Sclauinorumterra ministerium sacrificii peragant in Latina silicet lingua, non autem in extranea, quia nullus filius aliquid loqui debet vel sapere, nisi ut pater ei insinuauerit. Et quia Sclaui specialissimi filii sancte Romane ecclesie sunt, in doctrina matris permanere debent, sicut ait apostolus: »filioli, quos per doctrinam euangelii ego genui«; et iterum: »filius sapiens letificat patrem«. In hoc utique gaudemus, si Sclauinostram doctrinam sequi delectantur, ut deo sacrificium gratum exhibeant; quoniam qui non fide sacrificant et deo pura libamina offerunt, vereor, ne illis ueniat, quod scriptum est: »Maledictus homo, qui opera dei negligenter facit«. Vnde uos moneo, vt mala radix in uestris partibusminime pululet, sed uestra predicatione assidua desicatamaneat, vt deo fructum offerre ualeatis per predicationem uestri misteriialiudcentesimum, aliud sexagesimum. Qui habet aures audiendi audiat.

ITEM ALIA EPISTOLA QUAM MISIT DOMINUS JOANNES PAPA PER PREFATOS EPISCOPOS AD REGEM CROVATORUM.

Ioannesepiscopus, seruus seruorum dei, dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum, et Michaeli, excellentissimo duci Chulmorum, nес nоn seu (!)et sanctissimo confratri nostro Ioanni, sancte Salonitane ecclesie archiepiscopo, omnibusque episcopis nostris suffraganeis, verum etiam et omnibus zupanis cunctisque sacerdotibus et vniuerso populo per Slauoniam et Dalmatiam commorantibus, dilectissimis filiis nostris. Diuina omnipotentis dei dispositione hoc actum est, ut solicitudo omnium ecclesiarum nobis commissa esse credatur, ea uidelicet ratione, ut spiritali argumento ualeamus nequitie caliginem radicitus extirpare ab omni cetu Christianorum, presertim ab illis, qui specialissimi filii sancte Romane ecclesie esse comprobantur. Quis enim ambigit Slauinorum regna in primitieapostolice et uniuersalis ecclesie esse comme(mo)rata, cum a cunabulis escam predicationis apostolice ecclesie perceperunt cum lacte carnis, sicut Saxones nouo tempore a nostro antecessore pie menorie Gregorio papa doctrinam pariter et litterarum studia in ea uidelicet lingua, in qua illorum mater apostolica ecclesia infulata manebat? Vnde hortamur uos, dilectissimi filli, ut caritas dei per zelum rectitudinis in uestris resplendeat cordibus, quatenus ob omni torpore mentis expulsi deo omnipotenti placere possitis. Et quia in decalogi mandato commissum est, ut decimas et primitias ex nostris facultatibus contulissemus; in nouo quippe preceptum est, ut nоn solum ex facultatibus, uerum etiam ex nostris diebus in spatio uite prefixis deo decimas offeramus. Vnde hortamur uos, o dilectissimi filii, ut uestros tenerrimos pueros a cunabulis in studio litterarum deo offeratis, quatenus diuinitus informati uos suis admonitionibus valeant releuare ab illecebris delictorum ad supernam patriam, in qua Christus est cum omnibus ellectorum agminibus. Quis etenim specialis filius sancte Romane ecclesie, sicut uos estis, in barbara seu Slauinica lingua deo sacrificium offerre delectatur? Non quippe ambigo, ut in eis aliud maneat, qui in Slauinica lingua sacrificare contendit,nisi illud, quod scriptum est: »Ex nobis exierunt et non sunt ex nobis; nam si ex nobis essent manerent utique nobiscum«, nisi in nostra conuersatione et lingua. Vnde iterum atque iterum vos monemus, dilectissimi filii, ut in nostra conuersatione maneatis et linguam et precepta reuerendissimorum episcoporum, Ioannis silicet sancte Anchonitane ecclesie et Leonis nostri familiarissimi, a nostro latere nobis transmissis,in omnibus nobis creduli atque perspicaci industria suffulti sancte Palestrine ecclesie audiatis. Quod uobis attentius commendamus, ut illorum admonitionibus obediatis, et quicquid vobis ab illis iniuncturn fuerit et diuinis siuecanonicis argumentis, sub omni celeritate obedienter adimplere satagite, si non uultis sequestrari a nostro collegio.

Nada Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb: Školska knjiga, 1972., 30-32. Prevoditelj: Vladimir Vratović.

Pismo pape Ivana X. splitskom nadbiskupu Ivanu i dalmatinskom svećenstvu

Ivan biskup, sluga slugu božjih, prečasnom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu svete crkve salonitanske, i svim sufraganima. Čudimo se uopće što je veza vaše odanosti zanemarila tijekom toliko godina i mjeseci pohoditi svetu rimsku crkvu, apostolsku i opću, na stolici koje mi sjedimo pomoću božjom. Naime, po stupnju odanosti svaka se veza osniva na snazi vjere i kamenu temeljcu, kao što je pisano: »Ti si Petar, i na toj ću stijeni sagraditi crkvu svoju«. Svoju naime, što ne znači drugo, nego: (crkvu) besprijekornu i učvršćenu na snazi vjere, (crkvu) koja nema ljage ni mane, (crkvu) od koje sve crkve moraju primati povećanje znanja i pravi osjećaj valjane nauke. Budući da smo glasom koji je dopro do nas saznali da se na području vaše biskupije širi druga nauka koja se ne nalazi u svetim knjigama, a vi šutite i slažete se (s njom), veoma nas je to ražalostilo prema onoj apostolskoj: »Ako tko bude naučavao (što) drugo osim što se nalazi u svetim kanonima i knjigama, pa bio to i anđeo s neba, neka bude proklet«. No, ne dao to Bog vjernicima koji štuju Krista i vjeruju da mogu postići drugi život molitvom, tako da se, zapuštajući nauku evanđelja, kanonske knjige, pa i apostolske odredbe, utječu nauci Metoda, kojega ne nalazimo niti u jednoj knjizi među svetim piscima. Zbog toga vas opominjemo, predragi, da se zajedno s našim biskupima, tj. s Ivanom, biskupom svete crkve božje ankonitanske, i Leonom, biskupom svete crkve božje palestrinske, potrudite da sve u slavenskoj zemlji odlučno ispravite; dakako, na taj način da se nikako ne usudite u čemu skrenuti od nauke onih prije spomenutih biskupa, tako da se u zemlji Slavena obavlja služba božja prema običajima svete rimske crkve, tj. na latinskom, a ne na drugom jeziku, jer nijedan sin ne smije da što govori ili zna nego onako kako mu je otac savjetovao. Budući da su Slaveni najodabraniji sinovi svete rimske crkve, moraju (oni) ostati u nauci majke crkve, kao što kaže apostol: »Sinci koje sam naukom evanđelja rodio«, i opet: »Razborit sin razveseljava oca«. Osobito se radujemo tome, ako Slaveni rado slijede našu nauku time što prikazuju Bogu ugodnu žrtvu. Bojim se naime da se onima koji ne žrtvuju s vjerom i ne prikazuju Bogu čiste žrtve ne bi dogodilo ono što je pisano: »Proklet (bio) čovjek koji nemarno služi Bogu«. Zbog toga vas opominjem da se zao korijen u vašim krajevima ne bi nikako širio, nego da bi vašim neprestanim propovijedanjem usahnuo, tako da propovijedanjem svoje službe možete Bogu prinijeti plod, jedni stoti, drugi šezdeseti. Tko ima uši da sluša, neka čuje.

Pismo pape Ivana X. slavenskim vladarima i svemu narodu

Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima. Božanskom odlukom svemogućeg Boga određeno je da se nama povjeri briga za sve crkve, i to zato da bismo duhovnom vlašću mogli s korijenom iščupati tminu zloće iz svakoga skupa kršćana, osobito onih za koje tvrde da su najodabraniji sinovi svete rimske crkve. Ta tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta među prvacima apostolske i opće crkve? Od kolijevke su naime s majčinim mlijekom primili duševnu hranu apostolske crkve, kao što i Saksonci u novije vrijeme (primiše) od našeg predšasnika, blage uspomene pape Gregorija, i nauku (crkve) i naobrazbu, i to na onom jeziku na kojem njihova majka apostolska crkva bijaše okrunjena. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, neka ljubav prema Bogu gajenjem pravednosti ponovno zasja u vašim srcima, da biste, istjeravši svu mlitavost duše, mogli ugoditi svemogućem Bogu. Naime, po nalogu deset zapovijedi (starog zavjeta) zapovjeđeno je da desetinu i prvine svojih priroda prinesemo (Bogu), a u novom (zavjetu) je određeno da prikažemo Bogu desetinu, i to ne samo od priroda, nego i od svojih dana koji su nam određeni u toku života. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, da svoju nježnu djecu od malih nogu predate Bogu na nauke da bi vas od Boga poučeni mogli svojim opomenama od grešnih zabluda pridići u nebeski kraj, u kojem je Krist sa svim četama izabranika. Ta koji bi se odabrani sin svete rimske crkve, kao što ste vi, radovao prikazati Bogu žrtvu na barbarskom ili slavenskom jeziku? Ne sumnjam naime da za njih (tj. slavensko svećenstvo) drugo što preostaje, nego ono što je pisano: »Odcijepili su se od nas i nisu naši; jer kad bi bili naši, svakako bi ostali s nama« oslanjajući se na vezu s nama i naš jezik. Stoga vas opet i opet opominjemo, predragi sinovi, da ostanete u vezi s nama i da, vjerujući nam u svemu, prihvatite i jezik i odredbe prečasnih biskupa, tj. Ivana svete crkve ankonitanske i Leona svete palestrinske crkve, (koji su) naši službenici, od nas vama poslani i osobitom revnošću zadojeni. To vam (još) brižnije preporučujem da slušate njihove opomene. I što god vam bude od njih naloženo iz božanskih ili kanonskih razloga, nastojte vrlo brzo i pokorno izvršiti ako ne ćete da se odvojite od našeg skupa.