SUPETARSKI KARTULAR

Supetarski kartular. Uredio i popratio uvodnim arheološkim, historijsko-topografskim, paleografskim, diplomatičkim i kronološkim studijama Viktor Novak. Lingvistička analiza Petar Skok. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952., 213-215, 220, 223. Iz: Klaić, Nada. Izvori za hrvatsku povijest. Zagreb: Školska knjiga, 1972., 76-80.

Osnivanje crkve i samostana

In Christi nomine et eiusdem incarnationis. Anno millesimo octogesimo, indictione uero VIII. Temporibus quoque domni Laurentii uenerabilis Spalatinę sedis archiepiscopi, regi Chroatorum Suinimiri, nec non Valizze prioris.

Petrus ego Zerni, qui et Gumay filius, vna cum domina Anna mea coniuge, filia scilicet May Fauę, diuina docente clementia ac plurimorum dei seruorum fulti consilio, salubre causa nostrorum defunctorum immo delictorum redemptionis inniuimus consilium, quatinus de nostro proprio conquestu, more fidelium, omnipotenti deo pro posse nostro aliquam portionem offere possemus. Quodque deo iuuante expleri diffiniuimus. Igitur in loco, qui dicitur Selle, circa ęcclesiam sancti Stephani, que ditioni domini nostri, uidelicet beatissimi Domnii subiacet, cepimus ad honorem principis apostolorum omnium Petri apostoli ecclesiam construere, quamque deo permitente studio artificum compleuimus. Denique iam peracta, conuocato presule iam memorato, cęterisque ministris ordinis diuini, V. idus mensis Octubris, eandem consecrari rogauimus, ad cuius sollempnitatem quam plurimi Spalatinorum Chroatorumque uirorum gratia remissionis seu absolutionis uenerunt. Deinde auctoritate duce diuina prephatus archiepiscopus cum cęteris sibi astantibus ministris pro dotis eiusdem ęcclesie nos exigere cepit. Nos uero pro uiribus et nostro posse quęcumque tamen necessaria eiusdem dei seruis dictantibus erant, optulimus ibi.

In primis quidem competentia offitii missarum librum missalem I., calicem argenteum cum sua patena et omni apparatu misse librum passionum sanctorum I., antiphonarium nocturnale I., psalterium I.

Terras autem dedimus omne quę in circuitu eius habentur ęcclesię. A confinio territorii prelibate ęcclesię sancti Domnii usque ad locum qui dicitur Saline quicquid infra est mons siue uallis a maris ripa usque ad uineam Tilsto Cosse. Omnia enim ista nostro proprio acquisiuimus pretio: ideo in domo dei dedimus.

Nam in primis terram in qua sita uidetur ęcclesia, comparauimus a Pribistrio pro duobus solidis et uno modio frumenti, alio autem de sale, quod dedimus pro fine sibi. Et hoc factum est coram Stephano filio iupani Pribinne, et presbitero Prodano, et presbitero Dragsano, atque Girgi de Tugari.

Ibidem iuxta eandem terram emimus terras a Zulo pro IIII. modiis frumenti et I. argenteum pro fine; coram Johanne Mesagalina et Stephano Curano, Boledrugo de Tugari.

Insuper emimus Semianum a suis inimicis pro XL. romanatis; ipse autem non habens unde se redimeret, dedit mihi territorium quod sui patris erat ut ego diuiderem cum filio suo omne per medietatem; et in parte mea dedit totum territorium super ecclesiam et sibi retenuit territorium in Malcin; et quod remaneret diuideremus; et sic a me liber abscessit. Et hec conuentio ac diffinitio facta fuit ante ecclesiam in Nacle coram his nobilibus, scilicet presbitero Lasca, et alio presbitero Lasca, presbitero Prodano, presbitero Picna et Girgi de Tugari, et Dragonego, et Habraham, et fratre suo Andrea, et omnibus eiusdem loci uillanis, ac coram testibus aliis quos a Spalato mecum duxi: Johanne filio Gastano, Petro filio Salati et Bilza filio Girdeo.

Post hęc uero Miraslauus cum filiis Michahelis Acedelo quidem et Chualo aduersus nostram diffinitonem hanc maligno spiritu concitatus surrexit et non modicam partem de prephato territorio a me subtrahere cepit: a territorio Pribistrii usque sursum ad Petram.

Vnde nos conuocatis iterum multis Spalatinorum nobilibus, inter quos etiam Jacobum Marianorum ducem cum suis militibus ibidem interesse rogauimus, ante quorum presentiam cum prefato decertauimus Miroslauo, ubi et conuentionem hisdem monentibus nobilibus cum eis denuo fecimus. Quapropter afirmauit nobis prefatas terras quas subtraere uolebat et insuper nobis a(u)gmentauit monticellum que propre Petra situm est, et ualle similiter incipiente de Saline usque Satilie et de Satilie usque ad mare. Et dedimus sibi pro conuentione octoginta modia ordei et unum solidum pro fine. Et ipse Miroslauo anteposuit se dicens: "Quicumque ammodo uoluerit te de hoc requirere, ego me omnibus pro te opponam." Actum est ante notitiam horum testium: ducis uidelicet iamdicti et sui risari Sauide ac ceteris militibus eius, et Dragisani filii Semiani, Grigi de Tugari Habraham, et frater eius Iadreio, Dabrouito setnico, et Semidrago, et frater eius Uilcizo, et alius frater Basili, et Draganego duornico, et frater illius Boledrugo, Formini Spalatini qui et Busica, presbiteri Petri Piseniza, Formini Platimisse, diaconi Duymi Boce, Grubiti Zune, Prodani et diaconi Dabri, et aliorum multorum.

Nam post multorum annorum curricula decidi in infirmitate, ut nulla spes euadendi esset; ideo uotum uoui in ipsa infirmatate, ut si ego conualescerem de infirmitate, in prefata ęcclesia Petri apostoli ibi me tonderem et habitum beatissimi Benedicti reciperem. Igitur dispensante diuina clementia surrexi de lectulo et consilio et adiutorio Laurentii archiepiscopi ceterrorumque clericorum in supra nominata ecclesia domnum Gregorium nostrum nepotem abbatem ordinauimus; et hoc quod uoui auxilio dei adimpleui. Sed cum cępimus ędificare domos quas necessaria erant fratribus aminiculo dei consumauimus. Quapropter consilio memorati abbati aliorumque fratrum uoluimus in nominato Monticellum, quod comparaui a Miroslauo et a filiis Michahelis, uicum construere nostris famulis, ceperunt Uilkiki nec non Prodanus duornico cum omnibus Tugaranis causa inuidie zeloque diaboli inflammati resistere dicentes: "Non licet tibi construere uicum in Monticellum quia noster est!" Et ego illis: "Uallem et montem incipiente ex Saline usque Satilie, omnia mea sunt, quia emi a Miroslauo coram idoneis testimoniis."

(...)

Adhuc uero comparaui seruum nomine Cyprianum, cum filiis et filiabus, et uineis quę sunt super callem sub ęcclesia sancti Maximi pro fine a Nycola pro XV. solidis; coram Petro Cegayta, Iohanne de Porta, Dabro Laudula, Fusco Pucipani.

In eadem ęcclesia dedimus seruum nomine Nycolaum cum uxore sua Dabrina, cum filiis et filiabus ac uineis suis quę iuxta uineas Cipriani quia comparauimus illum a fratre suo Girgi. Nam prenominatus Nycola sit in ipsa ęcclesia; coram Lucaro et aliis multis, dedimus illum per manum suo fratri Girgi prenominato; coram Stefano cupano, Formino Platimissa.

Comparaui nomine Negozai a Duymo filio Stresinna, pro VI. solidis pro fine; coram Fusco Tiberi et Drago Muti.

Similiter comparaui seruum nomine Dragaza a presbitero de Orechoa pro V. solidis; coram Basilio Stasucco et Lampredio Cybriulo, cui et c. pecora et II. uacce atque par bouum dedimus ad opus eiusdem ęcclesie, et sit ibidem.

Emimus puerum adhuc paruum qui nuncupatur Slobba a suo genitore, quem studio litterarum erudiri fecimus, quemque libertauimus et usque ad presbiterii honore sublimari fecimus ad eiusdem ęcclesie opus, ibi illum perpetuo manere uolumus.

(...)

U ime Kristovo, godine 1080. od njegova utjelovljenja, indikcije pak VIII, a u vrijeme gospodina Lovre, poštovanoga nadbiskupa splitske stolice, hrvatskoga kralja Zvonimira i priora Valice.

Ja Petar Črne, sin Gumajev, zajedno sa svojom ženom gospođom Anom, kćerkom Maja Fave, po nadahnuću božanske milosti i oslanjajući se na spasonosni savjet veoma mnogih sluga božjih, radi svojih pokojnika i radi oproštenja grijeha stvorismo odluku da po običaju vjernika od svoga vlastitog imutka damo svemogućem Bogu jedan dio prema svojim mogućnostima. Odredili smo da uz pomoć božju to do kraja izvršimo. Na mjestu dakle, koje se naziva Selo, oko crkve sv. Stjepana, koja potpada pod vlast našega gospodina, naime blaženoga Dujma, počeli smo graditi crkvu u čast apostola Petra, poglavice svih apostola, i nju smo božjim dopuštenjem uz mar majstora i dovršili. Kad je najposlije bila gotova, pozvali smo već spomenutog nadbiskupa i ostale službenike božanskog reda i zamolili, da bude posvećena 11. listopada. Na tu svečanost dođe vrlo mnogo Splićana i Hrvata radi oprosta ili odrešenja od grijeha. Tada gore spomenuti nadbiskup zajedno s ostalim svojim pomoćnicima, koji su uz njega stajali, stade na temelju božanskog ovlaštenja tražiti od nas nadarbinu za tu crkvu. Mi pak prema svojim silama i svojoj mogućnosti darovasmo, što joj je god prema izjavi tih slugu božjih bilo potrebno.

Najprije predmete, koji su potrebni za služenje mise: jedan misal, srebrni kalež s pliticom i svima misnim potrepštinama, jednu knjigu muka svetaca, antifonar, jedan nokturnal i jedan psaltir.

Zemlje smo pak dali sve, koje se nalaze oko te crkve: od međe zemljišta gore spomenute crkve, koja potpada pod vlast sv. Dujma, sve do mjesta zvanog Sȍline, što se god nalazi niže od toga, bio brežuljak ili dolina, od morske obale do vinograda Tustokose. Sve smo naime to nabavili na svoj vlastiti trošak, zato smo dali hramu božjem.

Najprije smo nabavili zemlju, na kojoj je podignuta crkva, od Pribistrija za 2 solida i vagan žita i još vagan soli, koji smo mu dali uime potpune vlasnosti. To je izvršeno pred Stjepanom, sinom župana Pribine, svećenikom Prodanom, svećenikom Dragošanom i Grgom iz Tugara.

Na istom mjestu uz tu zemlju kupili smo zemlje od Žulja za 4 vagana žita i 1 srebrenjak uime potpune vlasnosti pred Ivanom Mesagalinom, Stjepanom Kuranom i Boledrugom iz Tugara.

Ktome smo iskupili Semijana od njegovih neprijatelja za 40 romanata. Kako pak nije imao, čime bi se otkupio, dao mi je zemljište, koje je pripadalo njegovu ocu, da čitavo podijelim na polovicu s njegovim sinom. Kao moj dio dao mi je čitavo zemljište poviše crkve, a za sebe zadržao zemljište u Majčinu; ostatak smo također imali da podijelimo. I tako je otišao od mene slobodan. Ta pogodba i odluka izvršena je pred crkvom u Naklicama pred ovim plemićima: svećenikom Laskom, drugim svećenikom Laskom, svećenikom Prodanom, svećenikom Pičnom, Grgurom iz Tugara, Draganegom, Abrahamom i njegovim bratom Andrijom te svim seljacima toga mjesta, nadalje još pred ovim svjedocima, koje sam sa sobom doveo iz Splita: pred Ivanom, sinom Gastanovim, Petrom, sinom Salatovim, i Bilčem, sinom Girdejevim.

Ali nakon toga Miroslav s Mihajlovim sinovima Acedelom i Hvalom, potaknut zlobnim duhom, ustade protiv te naše odluke i stade mi otimati znatan dio spomenutog zemljišta: od Pribistrijeve zemlje prema gore sve do Stinica.

Zato smo mi ponovo sazvali mnogo splitskih plemića, a među njima smo zamolili i Jakova, vojvodu neretljanskoga, da kod toga bude prisutan sa svojim vitezovima. U njihovoj prisutnosti vodili smo javnu raspru sa spomenutim Miroslavom. Na savjet tih istih plemića ponovo smo s njim sklopili pogodbu. Zbog toga nam je potvrdio spomenute zemlje, koje je htio oduzeti; još nam je nadodao glavicu, koja se diže blizu Stinica, i dolinu, koja se slično započinje kod Solina i prostire sve do Zatilja, pa od Zatilja do mora. Za tu nagodbu dali smo mu 80 vagana ječma i jedan solid uime potpune vlasnosti. Sam Miroslav stupi preda me i reče: "Tko god odsada bude htio tražiti to od tebe, ja ću mu se suprotstaviti u tvoju obranu." To je izvršeno u prisutnosti ovih svjedoka: već spomenutog vojvode, njegova rizničara Zavide i ostalih njegovih vitezova, te Dragošana, sina Senijanova, Grge iz Tugara, Abrahama i njegova brata Andrije, satnika Dobrovita, Semidraga i njegova brata Vukca i drugog brata Basila, dvornika Draganega i njegova brata Boledruga, Splićanina Formina, koji se zove i Busika, svećenika Petra Pšenice, Formina Platimise, đakona Dujma Boce, Grubića Žune, Prodana, đakona Dabre i drugih.

Međutim poslije dugog niza godina razboljeh se tako, da nije bilo nikakve nade, da ću ozdraviti. Zato se za vrijeme same bolesti zavjetovah, da ću, ako od te bolesti ozdravim, u spomenutoj crkvi apostola Petra dati sebi ošišati glavu i da ću obući redovničku haljinu sv. Benedikta. Tako sam određenjem božanske milosti ustao iz kreveta. Na savjet i uz pomoć nadbiskupa Lovre i ostalih svećenika postavili smo svoga sinovca gospodina Grgura za opata u gore spomenutoj crkvi. I svoj zavjet ispunio samo uz pomoć božju. A kad smo počeli graditi zgrade, koje su bile potrebne braći redovnicima, i njih smo uz potporu božju dovršili. Zbog toga smo na savjet spomenutog opata i ostale braće htjeli podići majur za naše sluge na navedenoj glavici, koju sam nabavio od Miroslava i od Mihajlovih sinova. No Vukići i dvornik Prodan sa svim Tugaranima, iz zavisti i raspaljeni đavolskom strašću, stadoše se protiviti tome govoreći: "Ti ne smiješ graditi majur na glavici, jer je ona naša." A ja im odvratih: "Dolina i glavica, počevši od Sȍlina pa sve do Zatilja, sve je to moje, jer sam kupio od Miroslava pred valjanim svjedocima."

(...)

Osim toga kupio sam serva po imenu Ciprijana s njegovim sinovima, kćerima i vinogradima, koji leže poviše puta ispod crkve sv. Maksima, od Nikole za 15 solida uime potpune vlasnosti pred Petrom Cegaitom, Ivanom de Porta, Dabrom Laudulom i Fuskom Pucipanijem.

Istoj crkvi dali smo serva po imenu Nikola s njegovom ženom Dabrinom, sa sinovima i kćerima te s njegovim vinogradima koji su uz Ciprijanove. Kupili smo ga naime od njegova brata Grge pred Lukarom i mnogim drugima. Da Nikola služi crkvi, dali smo ga uz jamstvo njegova brata gore spomenutoga Grge pred županom Stjepanom i Forminom Platimisom.

Kupio sam serva po imenu Negočaja od Dujma, sina Strezinje, za 6 solida danih uime potpune vlasnosti pred Fuskom Tiberijevim i Dragom Mutijevim.

Na sličan način kupio sam serva po imenu Dragaču od svećenika iz Orihova za 5 solida pred Bazilijem Stazukom i Lampredijem Cibriulom. Njemu smo dali 100 ovaca, 2 krave i par volova za potrebe te iste crkve, pa neka bude ondje.

Kupili smo još nejakog dječaka, koji se zove Zloba, od njegova oca, dali smo ga obrazovati u nauci i podići do svećeničke časti, a želimo, da on stalno ostane ondje za potrebe te crkve.

(...)

Slavac

(...) Attigit eo tempore uenire in nostris partibus Slauizo rex et Petrus banus, nec non Sarubba causa discordię quę erat inter Slauzo et Lubomiro. Vnde uocauerunt nos ante hos nominatos uiros omnes Tugarani; residentibus in ęcclesia beati Petri quę sita est in Olmisi, scilicet coram Slauzo nec non Petro et Sarubba, ceperunt altercare nobiscum, et ita nobis iudicauerunt, ut ego uocarem tres meliores ex prefatis testimoniis, uidelicet presbiterum Petrum Piseniza, et Forminum Platimisse, nec non diaconum Duymum Bocę. Igitur habii Spalatum, mecumque adduxi eos et ad nominatas Petras ascenderunt et ita, ut supra scriptum est, quia Monticelum et uallem, et incipiente a Saline usque ad uineam Tilsto Cosse, totum nostrum esse, testificauerunt coram Dabro diacono filio Diti, presbitero Dominico Macica, presbitero Runtino, Duymo filio Iezamoza, Oliuerio, Rugata, Ulcina Damanego, Dabro Petriti, Kerna de Tugarim Drugana Tilsto Cosse.

(...)

Breuem recordationem facio ego Rusinus qui et Morsticus de terris quę sunt in Tristenico. Pars que mihi contigit, uolo et iubeo ut sint in monasterio sancti Petri pro remedio animę. Nam si quis eam subtrasunt autem hęc coram Preda filio Stepaniti et Dragisse.

Denique post mortem prefati Marstici uenit uxor eius et affirmauit prefatas terras: coram presbitero Uilcana et filio Milese, et Rusello filio Souinnę et Desimiro filio Dreuaro nec non Deuiaano.

Postea uenit Slauiz rex et corroborauit prenominatas terras; coram Petro bano et Sarubba iupano et Ded filio Climini, et Uelcano setnico et Iuuano filio brauaro, et Zurra filio Tripuni; presbiter Panesa, Budimir tepciza, et presbiter Uilcano.

Ibidem Slauiz ante eosdem testes sicut partem fratris sui affi(r)mauit sic suam partem que ibi habebat in eadem ęcclesia pro remedio animę suę nec non sui fratris perpetualiter contulit.

Slavac

(...) Upravo u to vrijeme dođoše u naše krajeve kralj Slavac, ban Petar i Zaruba zbog razmirice između Slavca i Ljubomira. Zato nas svi Tugarani pozvaše pred te sad spomenute muževe. Tad se stadoše prepirati s nama pred Slavcem, Petrom i Zarubom, koji su stolovali u crkvi sv. Petra u Omišu. Ovi presudiše, da od navedenih svjedoka pozovem tri važnija, naime svećenika Petra Pšenicu, Formina Platimisu i đakona Dujma Bocu. Pođoh dakle u Split i dovedoh ih sa sobom. Oni se popeše do spomenutih Stinica i pred đakonom Dabrom, sinom Ditovim, svećenikom Dominikom Mačikom, svećenikom Runtinom, Dujmom, sinom Ječamoče, Oliverijem, Rugatom, Vučinom, Domanegom, Dabrom Petrićevim, Krnom iz Tugara i Draganom Tustokose posvjedočiše, kako je gore rečeno, da je glavica i dolina od Sȍlina sve do vinograda Tustokose u cijelosti naša.

(...)

Ja Rusin, koji sam i morstik, činim kratku bilješku o zemljama koje su u Trsteniku. Hoću i zapovijedam da dio koji mi pripada bude samostanu sv. Petra za spas duše. Ako bi je (tj. zemlju) tko (htio) oteti, neka navuče na sebe srdžbu trojnog i jedinog Boga i moje prokletstvo. A ova je predana pred Predom, sinom Stepanovitim i Dragišom.

Štoviše, nakon smrti spomenutog morstika došla je njegova žena i potvrdila je spomenute zemlje pred svećenikom Vukanom i sinom Mileše i Ruselom, sinom Sovine i Desimirom, sinom Drevara, kao i Devijanom.

Nakon toga je došao kralj Slavac i učvrstio je (samostan u posjedu) prije spomenutih zemalja pred banom Petrom (i) županom Sarubom (i) Djedom, sinom Kliminovim, i satnikom Vukanom i Ivanom... Zurom, sinom Tripunovim: svećenik Paveša, tepčica Budimir i svećenik Vukan.

Kao što je pred istim svjedocima potvrdio (samostan u vlasništvu) bratova dijela, tako je na istom mjestu Slavac svoj dio koji je imao istoj crkvi zauvijek dao za spas duše svoje i svoga brata.