TRPIMIROVA DAROVNICA

Jakov Stipišić, MiljenŠamšalović. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 1, Listine godina 743-1100. ur. Marko Kostrenčić. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1967, 4-6. 

In nomine patris et filii et spiritus sancti. Regnante in Italia piissimo Lothario, Francorum rege, per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii. Dum mundi ab origine cuncta per tempora facta mansisse delabisseque succedentibus alia alternis simet oculis perspicimus mentis et manus fidei palpamus, nihil corporeis membris uidere, audire aliud ualemus, nisi ea, quę pręsentantur et scripturarum auditio obtutibus pandet. Unde ego, licet peccator, Tirpimir, dux Chroatorum, iuuatus munere diuino incertus de die nouissimo et hora, quam nescit homo, solicitus nimis animę meę commune consilium meis cum omnibus zuppanis construxi monasterium ibique cateruas fratrum adhibui, quorum sedulis uotis et frequens oratio nos immunes redderet deo peccatis, in hanc adiecit mens nostra, eiusdem monasterii ecclesiae aliquid in utensilibus pręparare. Cum autem non sufficeret in argento ipsa uasa perficiendum, accommodauit nobis Petrus, Salonitanę ecclesiae archiepiscopus et dilectus compater, undecim libras argenteas.

Hac de re ei diximus hylari animo dare: Quod uis et non denegamus charitati uestre. Quibus ipse respondit: "Volo, domine et compater, ut primum quicquid proprio emi precio uel quod donatum est immobilibus uel mobilibus in sancta matre ecclesia id est in Lazani et Tugari cum seruis et ancillis Stepus, Sagoleo, Chortino presentia claritatis uestre per paginulam priuilegium sanctae Salonitane ecclesiae dicte mancipata in aeternum permaneant ac deinde, ut in fatam matrem ecciesiam, quę metropolis usque ripam Danubii et pene per totum regnum Chroatorum, et pro remedio anime nostrę, parentum uel fidelium uestrorum et per commodatum argentum detis ecclesie beati Georgii in loco, qui dicitur Putalio, omnia que obtinet possessionum, seruos quidem et ancillas, quae Mislauo duce ipsam ecclesiam, cum dedicata uidetur et ab ipso supradicto duce donis ditatam simili modo et pruilegii censura. Hęc quidem donatio a uobis firmetur enixe deposcimus."

Taliter et suggestioni placiti data ad sensum spopondimus et iure mansuris rebus priuilegium fieri presentem nostram deliberationem precepimus videlicet ita dumtaxat, ut empta precio infra terminis nostris in locis memoratis sempiterna donatione possideat dicta iam sancta ecclesia a nemine infestante. Tandem uero prefatam ecclesiam de regali territorio ab orientali tam occidentali parte a rupe montis usque ad mare, ab utroque latere terminos cum lapideis et ferro signatis, infra quos terminos nullius adiacet territorium, nos diligenter condonamus et hoc in augumentum sanctę Salonitanę ecclesiae proferentes firmamus, et ut singulis annis de omnibus nascentibus terre ex curte nostra, que Clisa dicitur, decime inferantur in memoratam ecclesiam, quas decimas antecessor noster Mislauus dare cepit. Si quis vero de superscriptis quicquid deo inspirante amore sanctorum inflamati deuoto pectore optulimus, concessimus et in posterum inconuulsa, firmata manere censuimus, in cenobium sanctorum martirum Domnii, Anastasii, Cosme et Damiani, ut, si quis diripere uel subtrahere aut per uim opponere tentauerit, iram domini et saluatoris et sanctorum omnium maledictionem quidem CCC patrum et octodenos uinculo insolubili anathemate maranatha denodetur, diuidatur et euellatur diuino iuditio a gnognatione (!) et patria, uxore et filiis, quis separare donationem nostram temerarie et sanctam matrem ecclesiam iam factam presumpserit. Fouetur itaque hic litigantibus cum eo vicariis sanctis religiosorum subsistentium principum gratia tam nefandum faciens, quisquis ille defunctorum obliuioni dans et lumen animarum eorum extinguens et in nouissimo die magni examinis cum diabolo et eius tetre angeli et Iuda Scarioten, Christi proditore, in gehenna baratri muneretur, ubi ignis numquam extinguitur et vermes impiorum non moriuntur.

Actum in loco, qui dicitur Byaci, tempore nuperfato et testium notitia, praesentia, commune voto et voluntate corroboratum. Signum manu meque ipso Tirpimiro duce, huius rei consessore et auctore. Signum manu Comiciai, iuppani, testis. Signum manu Pretilia, iuppani. Signum manu Nemustlo iuppani testis. Signum manu Zarsata iuppani testis. Signum manu Ludouico iuppani testis. Signum manu Ozanulo cum fratre. Signum manu Negutia cameraro testis. Signum manu Zulo testis. Signum manu Potecario testis. Signum manu Zutimustlo testis. Signum manu Damai testis. Signum manu Dommico presbytero capellano testis. Cypriano presbytero capellano testis. Ego Martinus, presbyter, capellanus preceptione domini mei ducis memorati rogatus scripsi et manu propria opus compleui, signum manu feci. Hęc sunt nomina servorum Masaro pertinentes eos in sancta matre ecclesia beati Domnii. Scitote nomina eorum. Sunt inprimis: Carento, Postellio, Nasezaii, Damaiai, Ybena, Trubuza. Istis cum suas feminas. Ceteri vero septem, quorum nomina sunt: Liutamiro, Strehemilo, Nedamustlo, Tesina, Liuteciai, Ceustizo.

Nada Klaić. Izvori za hrvatsku povijest do 1526. Zagreb: Školska knjiga, 1972., 20-21.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Za vladanja vrlo pobožnoga franačkoga kralja Lotara u Italiji, indikcije XV, 4. ožujka. Dok s pomoću uma shvaćamo i s pomoću vjere spoznajemo kako sve ono što je od početka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i nestaje, tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita. Zato ja Trpimir, potpomognut milošću Božjom, iako sam grešnik, budući da ne znam (kad bude došao) posljednji dan (tj. sudnji dan) i čas, za koji čovjek ne zna, veoma zabrinut za spas svoje duše, posavjetovao sam se sa svim svojim županima i sagradio sam samostan i onamo doveo zbor redovnika. Potaknut njihovim usrdnim molbama (i želeći) da nas njihova česta molitva oslobodi od grijeha, stao sam razmišljati da za crkvu tog samostana nabavim neke potrepštine. A kako nije bilo dovoljno srebra da se završi izrada posuđa, prepustio nam je Petar, nadbiskup salonitanske crkve i dragi kum, jedanaest srebrnih libra.

Stoga smo mu kazali: "Vesela vam srca dajemo što god (zahtijevate) i ništa nećemo odbiti vašoj ljubeznosti." Na to on odgovori: "Gospodine i kume, hoću prvo, da za vazda ostane vlasništvo spomenute svete salonitanske crkve sve ono što sam kupio ili što je od nekretnina i pokretnina darovano svetoj majci crkvi i to u Lažanima i u Mosoru - (sa servima i ancilama Stjepušom, Gojkom, Gortinom) - i da (sve) to (potvrdite) vašom ispravom. A zatim usrdno molimo da (u korist) rečene majke crkve koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po čitavom kraljevstvu Hrvata, a za spas duše vaše, vaših pređa i vjernih, i za ustupljeno srebro obdarite crkvu blaženog Jurja u mjestu koje se zove Putalj, sa svim što je primila od posjeda, također sa servima i ancilama, koje je crkva sama dobila kad je, čini se, bila u vrijeme kneza Mislava posvećena i od gore spomenutog vladara nadarena. I sve to (molimo) da na sličan način učvrstite privilegijem.

I tako, davši pristanak na ugodan prijedlog, obećasmo i da uzmogne pravo (stanje) stvari ostati, zapovjedili smo da se o ovoj našoj odluci napiše isprava. I to tako da već spomenuta sveta crkva posjeduje nesmetana bilo od koga kao vječno darovanje sve ono što je kupljeno unutar naših granica u spomenutim mjestima. Napokon, rado smo poklonili rečenoj crkvi (dio) kraljevskog teritorija s istočne i zapadne strane - od stijena u brdu do mora, (koji je teritorij) s obje strane omeđen kamenim međašima i unutar kojih se granica na nalazi ničija zemlja. I predajući ovo na korist svete salonitanske crkve, potvrđujemo da se svake godine iz našeg dvora koji se zove Klis predaju spomenutoj crkvi desetine od svega što rodi zemlja, koje je desetine počeo davati naš predšasnik Mislav. I što god smo od gore rečenih (stvari) što smo ih po božjem nadahnuću i prožeti ljubavlju prema svetima odanim srcem poklonili, dopuštamo da i ubuduće ostane netaknuto i čvrsto crkvi svetih mučenika Dujma, Staša (Anastazija), Kuzme i Damjana. Pokuša li netko (darovane stvari) oteti ili uzeti ili se silom suprotstaviti, neka je sve do sudnjega dana žigosan nerazrješivom vezom izopćenja i prokletstvom 318 otaca; i neka se onaj koji se drsko usudi oduzeti svetoj majci crkvi ono naše učinjeno darovanje po božjoj osudi odijeli od roda i domovine, žene i djece. Stoga neka milost vladara štiti svete namjesnike koji se u toj stvari budu parničili s njim (tj. s prijestupnikom). Onaj koji počini takvo nedjelo - (koji je kao) onaj koji zaboravlja na umrle i trne svjetlo njihovih duša - neka na posljednjem danu velikog suda bude nagrađen s đavlom i njegovim sramotnim anđelima i Judom Iskariotom, Kristovim izdajicom, u paklenom bezdanu gdje se vatra ne gasi i crv bezbožnika ne umire.

Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći, u gore spomenuto vrijeme i osnaženo znanjem, prisutnošću, zajedničkom željom i voljom svjedoka. Znak mojom rukom koji gore: Trpimir, vladar, darovatelj ovoga i izdavač. Znak rukom Komičaj, župan, svjedok. Znak rukom Precilja, župan, svjedok. Znak rukom Nemistl, župan svjedok. Znak rukom Zašata, župan, svjedok. Znak rukom Ljudevit, župan, svjedok. Znak rukom Vitolja, župan, svjedok. Znak rukom Ozamil, njegov brat, svjedok. Znak rukom Njeguča, komornik, svjedok. Znak rukom Žulj, svjedok. Znak rukom Potehan, svjedok. Znak rukom Žutomistl, svjedok. Znak rukom Damnana, svjedok. Znak rukom Dominik, svećenik, kapelan, svjedok. Znak rukom Ciprijan, svećenik, kapelan, svjedok. Ja, svećenik Martin, kapelan, napisao sam zamoljen (ovu ispravu) po zapovijedi svog gospodara, spomenutog kneza, i vlastitom rukom sam djelo završio i stavio znak rukom. Ovo su imena serva na Mosoru što pripadaju svetoj majci crkvi blaženoga Dujma, a njihova su imena najprije Gorento, Posteljac, Nasečaj, Domačaj, llena, Trubača, svi ovi sa svojim ženama. Ostalih pak sedam, imena su: Ljutomir, Strohemil, Nedomisl, Tešina, Ljutečaj, Čustac.